O proslavi Sudamje u našim vrtićima iz medija (DalmacijaNews)
Maleni ljudi velikog srca, iskrenog zagrljaja i dražesnog osmijeha: O svetom Duji znaju sve, a splitsko kolo naučili su još u vrtiću.
Odaje u Kliškoj ulici posjetili smo užežin Sudamje kako bi se uvjerili u talent, veselje i sreću malenih vrtićaraca.
Na stranu to što stanovnici grada pod Marjanom za sebe vole reći kako žive u ‘najlipšem gradu na svitu‘, činjenica jest da su najlipše duše upravo tu, najmanje među nama. Maleni ljudi velikog srca. Iskrenog zagrljaja i dražesnog osmijeha koji skida zvijezde s neba.
Ovi naši mali ljudi o svetom Duji znaju sve, u gradu koji je Dioklecijan odabrao da provodi umirovljeničke dane, oni žive djetinjstvo punim plućima, usporedno s kulturom i baštinom. S puno ljubavi prema Splitu.
– Krenulo se šetnjicama po gradu gdje smo plijenili pažnju i domaćih i gostiju. Malene djevojčice i dječaci u narodnoj nošnji izazivali su uzdahe, ali i budili neke lijepe osjećaje na djetinjstva naših baka i djedova. Dodatan poticaj davala nam je blizina stare gradske jezgre pa smo odlučili i javnosti pokazati kako se ponosimo našom prošlošću – kazala nam je Katja Josipović, odgojiteljica u Dječjem vrtiću Adriana kojeg tek nekoliko koraka dijeli od Hrvatskog narodnog kazališta, ali i drugih dijelova užeg centra grada.
Odaje u Kliškoj ulici posjetili smo užežin Sudamje kako bi se uvjerili u talent, veselje i sreću malenih vrtićaraca. Splitsko kolo oplesali su za potrebe naše priče, isto kao što su ga plesali i prije više od 20 godina.
– Bilo mi je vruće pod kapom – požalio nam se nakon snimanja Roko.
– Koliko ste učili ples – pitali smo radoznalo.
– Sto godina – odgovorio je Roko bez puno dvojbi.
Ispravio ga je njegov prijatelj Marko.
– Plesati smo učili dva dana – otkrio nam je točne vremenske okvire.
– Samo dva dana?
– Da. Nije bilo teško – odvažno je Marko pričao pred mikrofonom.
– Koja je djevojčica bila tvoja pratilja?
– Larisa – rekao je za kraj.
Slavonski bećarac usred Splita
Uz Katju, vesele dječje dane još ljepšim čini i odgojiteljica Silvija Vigurić, rodom Slavonka. Ipak, kulturu i običaje Dalmacije velikodušno je prihvatila, a ranije bavljenje folklorom bilo je još jedan motiv za ovako nadahnutu priču.
– Za Sudamju s tatom radim kolače – kazao nam je Marin nakon pitanja što to radi na feštu svetog Duje.
– S tatom? Tata zna spremati kolače?
– Da. Moj tata je kuhar – veli nam.
– Moja mama je farmaceut, a tata odvjetnik. Meni tata ima japansko auto – dobivamo još jedan iskren odgovor od Marka, bez da smo trebali što pitati.
– Imamo plan da uz splitski ples djeca nauče i slavonski bećarac jer želimo tu ljepotu različitosti u svemu – dodaje nam Josipović.
I ne kažu uzalud da slika kaže više od tisuću riječi. U ovom slučaju ipak video. Na dobro vam došla Sudamja.
Neke od radova možete vidjeti u galeriji:
