Stigli ste u park, a vaše dijete je sa sobom ponijelo svog omiljenog dinosaura. Prilazi mu drugo dijete, molećivo ga pita da mu ga da. Vaše dijete čvrsto drži dinosaura, nespremno da ga podijeli, počinje plakati.
Što vi činite u toj situaciji? Kako reagirate?
Ovo su situacije u kojima se roditelji često mogu naći. Mnogi roditelji u ovim situacijama osjećaju sram i neugodu i, u želji da pred drugima njihovo dijete ne ispadne „škrto“ i „neodgojeno“, mogu reagirati na sljedeće načine:
- Ajde posudi dječaku igračku, vidi kako te lijepo zamolio.
- Daj mu igračku, brzo će ti vratiti.
- Nije lijepo biti škrt.
- Ni on tebi neće ništa posuditi, ako ti ne posudiš njemu.
Probajmo se staviti u djetetove cipele. Zamislite da sjedite u parku, dok se vaše dijete igra. Tipkate na mobitel. Prilazi vam potpuno nepoznata osoba i pita vas: Možeš li mi posuditi svoj mobitel, vratit ću ga brzo?
Kako biste reagirali?
Vjerujem da bi svatko posudio mobitel, ako je osobi potrebno pomoći (npr. mora hitno nazvati nekoga, osoba se našla u nekoj nezgodnoj situaciji), ali ako se radi o običnoj razonodi, vjerujem da nam taj zahtjev ne bi bio drag. Radi se o predmetu koji nam je važan, a osoba koja stoji pred nama je nepoznata i ne znamo možemo li u nju imati povjerenja.
Iako je mogućnost da se ovakvo nešto zaista dogodi vrlo mala, osjećaj koji u nama budi sličan je onom osjećaju koji dijete doživljava kada ga drugo dijete traži omiljenu igračku – nelagoda i otpor.
Dijeljenje, vještina koju želimo naučiti svoju djecu, kako bi jednoga dana bila empatična i osjetljiva za druge, neće se razviti time što djecu prisiljavamo na dijeljenje. Za to djeca trebaju biti razvojno spremna te trebaju vrijeme za uvježbanje.
Djeca mlađa od tri godine još ne razumiju što znači dijeliti. Oni u trenutku „dijeljenja“ vide samo to da im netko uzima ono što im treba, da ih netko prekida u trenutnoj aktivnosti te ne razumiju privremenost tog događaja, već misle da im se igračka oduzima trajno. Očekivati da djeca rane dobi dijele, ponekad je preveliko očekivanje, jednako je kao što može biti preveliko očekivanje da svaka mala beba prespava noć.
S obzirom da je učenje vještine dijeljenja proces, važno je u tom procesu reagirati primjereno, biti djetetu podrška i imati realna očekivanja. I kao u većini slučajeva s malom djecom, nije uvijek bitan ishod (hoće li dijete podijeliti igračku ili ne), već što je dijete u tom procesu naučilo.
Vratimo se na situaciju u parku. Što bi roditelj trebao učiniti?
Umjesto da nagovara dijete da podijeli omiljenog dinosaura, roditelj može djetetu dati mogućnost izbora da samo odluči želi li svoju igračku podijeliti ili ne.
Ukoliko dijete ne želi podijeliti igračku, roditelj može pomoći djetetu da formulira odgovor drugom djetetu (npr. Ovo mi je novi dinosaur i ne želim ga dijeliti. Ili Ovog dinosaura najviše volim i ne želim ga s tobom dijeliti.). Time mu pomaže da nauči zastupati sebe i izreći svoje potrebe, što je važna životna vještina.
Dijete koje nije dobilo ono što želi, može biti tužno, ljuto i frustrirano. U nekoj obrnutoj situaciji, to može biti i vaše dijete. Ako vlastitom djetetu dajemo mogućnost izbora oko dijeljenja igračke, moramo ga pripremiti i na situaciju kada druga djeca imaju pravo odabrati žele li podijeliti ili ne. U tom trenutku važno je djetetu dati do znanja da ste tu za njega i da ste mu podrška kada mu je teško (npr. Vidim da si tužan jer ti dječak nije dao svoju igračku i to je u redu. Možeš ga pitati da se zajedno igrate nečim drugim ili se možeš igrati sa mnom.).
Ovakve situacije „nedijeljenja“ i „borbe oko igračaka“ uobičajene su i kod kuće, ako imate više od jednog djeteta. „Malim kućnim ratovima“ potrebno je pristupiti kao prilikama za učenje, smireno kad god je to moguće.
Kada se naša vlastita djeca svađaju oko igračaka, uobičajene reakcije roditelja su:
- Dogovorite se!
- Ako se ne dogovorite, uzet ću vam to, pa se nitko neće igrati.
- Umjesto da se svađate, prvo neka se igra jedan, a onda drugi.
No, djeca se najčešće još ne znaju dogovoriti sama, nego koriste one vještine koje već imaju i koje su do sada naučila koristiti u ovakvim situacijama (npr. oteti iz ruke, udariti, plakati da bi dobilo što želi, tražiti pomoć roditelja…).
Da bi se djeca znala dogovarati, mi odrasli im u tome trebamo pomoći. Uloga roditelja je da u sukobu bude posrednik, nepristran i neutralan čiji je glavni cilj naučiti djecu da riječima zastupaju sebe, da slušaju jedno drugo i da zajednički dođu do dogovora:
- Ana, čuješ li što Marko kaže? Kaže da mu treba ta lopta, a ti si mu je uzela bez pitanja.
- Marko, čuješ li što Ana kaže? Kaže da si ti njoj uzeo loptu bez pitanja i već se dugo igraš njome.
- Što ćete sada učiniti? Imate jednu loptu, a vas je dvoje.
Mi odrasli najčešće već imamo ideju kako je do sukoba došlo i kako bi ga bilo najbolje riješiti. U nedostatku vremena (a ponekad i strpljenja), najčešće to i učinimo (npr. oduzmemo loptu), no time zapravo uskraćujemo djecu za mogućnost učenja pregovaranja.
Osim što je važno djecu naučiti pregovarati i dogovarati se na način da posvetimo malo vremena njihovim sukobima kao posrednik, u kućnim uvjetima mogu pomoći i neka pravila vezana uz dijeljenje koja mogu biti donesena zajedničkim dogovorom djece i roditelja:
- Kada nešto želiš, ljubazno pitaj.
- Kada ne želiš podijeliti, ljubazno odgovori.
- Svatko ima pravo dovršiti igru do kraja. Igračku možeš dobiti tek nakon toga.
- U redu je ako ne želiš podijeliti novu igračku s braćom i sestrama ili gostima.
- U redu je ako imaš omiljene igračke koje ne želiš podijeliti s braćom i sestrama ili gostima.
- U redu je ako braća i sestre ne žele s tobom podijeliti igračku.
- Možemo se zamijeniti za igračke.
- Ako ne znate kako sami riješiti situaciju, pozovite roditelje.
Ne zaboravite, naš cilj nije da djeca dijele igračke samo zato jer smo im mi to rekli. Naš cilj je da djeca osjete radost dijeljenja i da to učine onda kada su na to spremna. Za to je potrebno vrijeme, roditeljsko strpljenje i vođenje te primjerena povratna informacija. I nikako ne zaboravite, važno je da vide svakodnevne primjere dijeljenja u obiteljskom domu od nas odraslih.
https://mailchi.mp/47e51d98a7fa/budi-dobar-i-podijeli-igraku